TRUBAČKI ORKESTAR VELJKA OSTOJIĆA IZ ZLAKUSE

Čini nam se od kako je Zlakuse od tada je grnčara i trubača. U selu je oduvek bilo dosta trubača, koji su manje-više aktivno muzicirali, što za svoju dušu, što na raznim narodnim veseljima, orkestara koji su "nastajali i nestajali" ali jedan je koji je nastao pre više od četrdeset godina a postoji i dan danas i a iz godine u godinu postiže sve značajnije rezultate zahvaljujući onoj poznatoj " gde ja stadoh ti produži ...". Naravno, reč je o orkestru, nekad, Boška Ostojića a sada njegovog unuka Veljka Ostojića iz Zlakuse. Naime, u ovom orkestru su u jednom trenutku svirale tri generacije: deda Boško, sin Dragan i unuci Veljko i Marko ( u periodu od 1999. do 2003. godine ). Već čuveni i proslavljeni trubač, deda Boško svoju "dirigentsku palicu" predaje unuku Veljku 2000. godine, možda slučajno a možda i ne, na početku novog milenijuma. Ali već ta godina je pokazala da to nija bila slučajnost već neka vrsta deda Boškovog proročanstva jer mladi, golobradi unuk Veljko iste godine osvaja "Prvu trubu" na saboru na Zlatiboru a već 2003. i 2004. ponavlja isti uspeh. Ali to je tek najava njegove blistave karijere jer 2004. njemu pripada zaslužno i "Prva truba" Guče kao i "Prva truba" na saboru u Banja Luci iste godine. U medjuvremenu osvojene su i "Treća truba" 2002. godine i "Druga truba" 2003. godine, takodje na čuvenom Saboru u Guči. Kako je njegov deda Boško, samouki majstor na trubi ( u pravom smislu te reči jer je na dragačevskom Saboru trubača 1991. godine darovan majstorskim pismom od strane Umetničkog saveta ) osvojio sve nagrade, kao što su Zlatna truba Dragačeva, nagrada za najbolji orkestar pa i Zlatnu značku Kulturno-prosvetne zajednice Srbije za nesebičan, predan i dugotrajan rad i stvaralački doprinos u širenju kulture, 1996. godine, možemo samo i naslutiti koje nagrade sve čekaju njegovog mladog talentovanog unuka Veljka koji je završio srednju muzičku školu u Kraljevu a trenutno pohadja i muzičku akademiju. Živi bili, pa videli .... i uživali u muzici ovog virtouza na trubi!

	(Za veći prikaz kliknite na sliku)		(Za veći prikaz kliknite na sliku)
			Tri generacije u orkestru: deda Boško, unuci Veljko i Marko ( stoje u sredini drugog reda ) i otac Dragan Ostojić ( čuči, prvi s leva )
	Ovako je počelo: Radost prvih pobeda-otac i sin, Boško i Dragan Ostojić u Guči davne 1974. godine