Stanovništvo Zlakuse je najvećim delom srpsko i pravoslavne ispovesti ( na popisu iz 2002. Godine 691 se izjasnilo kao Srbi, 1 kao Bošnjaci a 2 nije poznato), delom doseljeno iz Crne Gore (sa Durmitora), delom iz Hercegovine (zaleđa Dubrovnika), tokom 19. veka. Najbrojnije familije su Tešići, Nikitovići, Šunjevarići, Terzići, Glišići, Savići, Stankići … a slavi se Đurđevdan, Vavedenje, Lučindan, Đurđic, Nikoljdan, Aranđelovdan, Savindan, Tomindan … dok je seoska preslava Druga Sveta Trojica.
Od 1948. godine je primetan stalni porast stanovnika do 1991. a od tada blagi pad ( 1948 – 586 stanovnika, 1953 – 615 stanovnika, 1961 – 629 stanovnika, 1971 – 642 stanovnika, 1981 – 705 stanovnika, 1991 – 731 stanovnik, 2002 – 694 stanovnika) što je inače posledica sve manjeg priraštaja u Srbiji. Najveći broj stanovnika je između 45 i 49 godina, a najmanje onih iznad 80 godina starosti. Indeks demografskog starenja kreće se u rasponu od 0,2 (1961) do 0,6 (1991) – najviše stanovnika je čije je bračno stanje oženjen/udata.
Za Zlakusu se kaže da nije od onih sela koja odumiru već selo koje živi i selo gde mladi nastaljaju da žive i nakon završenog školovanja. Nakon Drugog svetskog rata usled velike nepismenosti stanovništva koja je posebno vladala u selima (naročito ženske populacije) preduzeti su analfabetski tečaji sa ciljem što bržeg opismenjavanja odraslih što je bio i slučaj sa ženama u Zlakusi. Danas u selu živi priličan broj fakultetski obrazovanog stanovništva kao i onih sa višom stručnom spremom što svakako doprinosi ubrzanom razvoju sela sa početka 21. veka a tim pre što su isti i aktivni u javnom, društvenom, kulturnom, sportskom i privrednom životu Grada Užica.